Pismo za papu.

TI ČITAŠ


Pismo za papu.

Poezija

Pismo za papu, djelić moje duše za djelić mog srca. jer kad odrasteš shvaćaš da ne pripadaš nikome osim sebi i da ako živiš živote drugih, gubiš se i živiš svoj. za oca, ljubav moja, de ...

#ljubav #brokenfamily #pismo #puni #dovršen #rezanje #tata #draga #otac #kći #popis #ljubav #krumpir #poezija #gotov

Pismo za papu.

7.7K 22 8 Writer: yesialcoba od yesialcoba
po od silikona Slijedite Share
  • Podijelite putem e-pošte
  • Izvještaj o priči
Pošalji Pošalji prijatelju Podijeli
  • Podijelite putem e-pošte
  • Izvještaj o priči

Voljeni otac.

Ponosni otac.


Dragi oče.

Veliki otac.


Mali svećenik.

Ne znam kako ćete prihvatiti moje riječi, jer ni sam ne znam kako ću ih prihvatiti, ali ako znam bilo šta, ne mogu ih ušutkati.


Voljeni otac, bio bi vrlo blesav kad bi jednog dana pomislio da te ne volim, a bio bi i vrlo slijep kad ne bi vidio sve što sam te u svojim mladim godinama branio i tada bih kao kćer propala. Iako vas toliko volim da boli, ne mogu voljeti vaša mjerenja, mojim riječima ne želim vas tužiti i još manje poniziti, to mi nikada neće biti namjera, ali neću izbjeći da ih izgovorim, morate shvatiti da više ne mogu biti ista ona djevojka koju ste kontrolirali svojom ćudljivošću i kimnuli glavom bez da viknete na sve uzdahe, a ako sam takav, to je zato što ste htjeli ili je možda niste željeli, ali svejedno ako ste je uzrokovali.

Ne mogu biti nevjeran svojim mislima čak ni s ljubavlju koju imam prema vama, u zadnjih nekoliko godina naučio sam stotine stvari, a jedna od njih je bila „bezuvjetna ljubav uništiti, a bezuvjetno voljeti znači uništiti“, tako da ne Mogu te nastaviti uništavati, jer tada bih za sve bila kriva, kao što me je život oduvijek vjerovao.

Ponosni otac, Ne namjeravam vas diskreditirati, ali sada ne pripadam vama, niti vama, niti bilo kojoj drugoj koja živi među ljudima, ni majci ni ocu, jer iako ih volim, ne bojim ih se i niti konopac me ne veže za njih. Jeste li ikad pogledali u nebo i osjećali li ogorčenje prema suncu ili mjesecu? Jer nikoga ne pratimo, jer oni vladaju svijetom i bez njih smo ništa; Pa, pogledao sam te. Nikad niste pogledali mjesec i sunce i nije im žao? Jer su vezani za beskrajni ples, da nam služe; Pa, gledao sam ih ponekad. Jeste li ikad gledali zvijezde sa zavidom? Jer oni blistaju sretno na nebu; jer tako gledam u sretna srca. Nikada niste poželjeli da zasjati? Jer se taj osjećaj s vremena na vrijeme uvukao u moju glavu.

Ponekad pomislim da sam osuđena na vječni ples koji se nikad neće završiti, gdje i ti i ja plešemo, ali većinom je to usamljeni ples, u kojem se nelagodno krećem pod reflektorom, a da ne budem pored tebe; Onda se vratiš i to je najčasniji valcer, s cijelim orkestrom koji svira za nas i cijeli svijet pred nama, ali uvijek tata, uvijek postoji nešto važnije od našeg plesa za vas. Plešete uvijek iznova, ali to je kao da nikad ne dovršite nijednu pjesmu.


Dragi očeAko sam sagriješio, Bog je jedini koji mi može oprostiti, zar ne? Eto, tako je i s drugima. Želio bih pružiti oprost i osloboditi srca diljem svijeta, ali to nije moj posao, niti rad onoga na svijetu. To se događa i sa sucem, nisam dostojan ni ja, a ni ti, sa moje strane je samo najbolje što mogu biti najbolja osoba kakva mogu biti. 'Svi su ljudi krivi za svoje odluke, bilo da su dobre ili loše', primijetite dobro da sam rekao krivim i ne odgovaram, samo sam rekao istinu.

otac, moje su misli postale tužne, moje iskrene i istinite riječi i moje srce ... svakim danom sve hladnije, i toliko se bojim zbog toga, jer iz usta mnogih mudrih ljudi čuo sam da se 'loši ljudi ne rađaju, dobri ljudi jednostavno prolaze kroz toliko stvari dok ne postanu loši ', a ja to nisam htjela za mene, nije ono što želim svoj život, tako da danas preklinjem te, nemoj postati ta osoba koju uvijek mrzim i oduvijek sam znao da je to u meni

Veliki otac, za mene si bio najveći, imao sam te na najvišem pijedestalu, ali ti si pao s njega, i dobro znaš, da što si viši to je bolniji pad i da je pijedestal pao na mene bez upozorenja, u moje srce, razbijajući kosti i pritiskajući mi pluća. Od dana kada sam se rodio, bilo mi je suđeno da budem poput tebe, pametan, hrabar, snažan i smiješan; To je bila moja sudbina, ona koja nam je oduzeta. Nikada niste zamišljali kako bi stvari izgledale da se nije dogodilo ništa loše? Ali dogodilo se i povratka nema, pa smo sada krivi za svoje odluke.

Priča se nastavlja u nastavku

Promovirane priče

Također će vam se svidjeti