Jamaica Kincaid - 'Prvi put kad vidim Englesku' - Roccova analiza

TI ČITAŠ


Jamaica Kincaid - 'Prvi put kad vidim Englesku' - Roccova analiza

Poezija

Ovo je analiza intrigantne pjesme Jamajke Kincaid. Ona je autorica koja je živjela na karipskom otoku Antigua, prije nego što se osamostalila od Engleske 1981., koja dijeli svoja razmišljanja o Engleskoj u doba ugnjetavanja. Ja ću prvo ...

#analiza #Engleska #Jamajka #Kincaid #književnost #mišljenje #pjesma #gore

Moja analiza djela 'Jamaica Kincaid' 'Prvi put vidjeti Englesku'

6,9 K 5 1 Writer: roccothetaco od roccothetaco
po roccothetaco Slijedite Share
  • Podijelite putem e-pošte
  • Izvještaj o priči
Pošalji Pošalji prijatelju Podijeli
  • Podijelite putem e-pošte
  • Izvještaj o priči

>  Above: the Island of Antigua, where Jamaica Kincaid grew up

Uh! Ova slika ne slijedi naše smjernice o sadržaju. Da biste nastavili s objavljivanjem, uklonite je ili prenesite drugu sliku.

Gore: otok Antigua, gdje je odrastala Jamajka Kincaid.


Kincaid prenosi pasivan oblik averzije prema Engleskoj koja je osvojila otok na kojem živi. Slike i usporedbe iz svakodnevnog života u njezinoj kući i školi s Engleskom koriste se za prikaz utjecaja koji je nestala zemlja na ljude koje je kontrolirala.

Započinje scenom u učionici, prvi put kad vidi kartu Engleske. Na liniji 3 Kincaid počinje s Englandskim slikama o tome kako su razrednici i učitelji zemlju vidjeli kao prekrasnu oslikanu sliku. Ona izražava strani osjećaj Engleske kada opisuje njen oblik kao 'misteriozan' u liniji 6. Nakon ove crte izraza slijedi sličica, gdje Kincaid razmišlja o tome kako lik zemlje izgleda kao ovčetina, s venama koje prolaze preko slike , ali stvarno ne može izgledati kao nešto poznato kao ovčetina.


Prošlog Engleskog pojavljivanja na karti, razmišljajući o Engleskom narodu i kako dobro nose Englesku, ona izravno upućuje svoje misli na njihov posao osvajanja u liniji 14. Kincaid navodi da ih nose svuda, gdje ne bi smjeli, a odnose se natrag do ideja koju Engleska kontrolira.

Način na koji je ta država kontrolirala i imao veliki utjecaj na one koje su osvojili su aspekti koji su smetali Kincaidu. Kad učitelj predstavi kartu u retku 19, ona žustro kaže: 'Ovo je Engleska', čineći to na asertivan način da uspostavi Englandsku vlast. Kincaid zatim koristi prezentaciju nakon prezentacije učitelja, uspoređujući način na koji oni misle o Engleskoj s načinom razmišljanja o Jeruzalemu, svetoj zemlji. Ističe svoj naglasak na utjecaj i autoritet Englandsa objašnjavanjem, ponavljanjem „našeg osjećaja“, što se podrazumijeva pod ovom prezentacijom. Engleska je trebala biti njihov izvor značenja, stvarnosti, njihovog svega.


Utjecaj ove zemlje na njih je tako velik, oni jedu kao i oni njih. U retcima 34-37, Kincaid koristi slike kako bi opisao strašan doručak koji svako jutro ima, i iako većina ljudi koje poznaje ne voli jesti previše ujutro, to i čine jer zato Englezi jedu. Mnogi predmeti koje posjeduju i koriste svakodnevno potječu iz Engleske, a njihov opseg obrađen je u sljedećem odjeljku kroz paralelizam i slike. Počevši od linije 40, s posljednjim paralelizmom 'Made in England' na liniji 75, Kincaid stvara uzorak opisa proizvoda iz Engleske kako bi naglasio svoju dominaciju. Ona nabraja hranu i odjeću koja se uvoze iz Engleske, a na njima je otisnuto sve što je dolje dolje rublje. U retku 61, s temom 'Made in England', govori o tome kako su njezini očevi smeđi šešir bili središnji za njegov lik; prvo što on stavi ujutro i zadnje što noću skine. Ovo je simbolika kako je Engleska utjecala na njih, od trenutka kad su se probudili, pa sve do trenutka kada zaspe.

Nakon ovih opisa, u retcima 67-77 ona završava paralelizam vraćajući je na divovski doručak koji jede svako jutro. Kincaid i dalje komentira kako se pažljiv način njihove prehrane temelji na načinu na koji jedu Englezi. U retcima 90-98 koristi slike kako su je učili jesti, skrećući pozornost na strogu pridržavanje Engleza. Objašnjava da, kad je majka ne gleda, jede rukama, u znak neodobravanja 'engleskog načina'.

Kincaid prekriva prolaz koristeći anadiplozu, ponavljajući 'brisanje' u redovima 109-110. Njezin je vlastiti identitet figurativno 'izbrisan' engleskim ugnjetavanjem. U linijama 110-115 ona objašnjava da sada ostvaruje prezentaciju karte, a rečeno joj je da crta kako bi se učenici pokolebali, divili zemlji i naučili što ona znači. Za nju je to blagoslov koji ne može ispravno nacrtati Englesku, zbog prezira koji ima prema Englezima zbog njihove kontrole.

Kincaid je tijekom ovog odlomka više puta iznio primjere kako je integriran 'engleski način' u svakodnevni život, ali koliko se osjeća odvojeno od njega. Detaljne slike o tome kako Englezi kontroliraju zalihe i kako učitelj prikazuje kartu kako bi potvrdio autoritet Engleske pomaže pojam ugnjetavanja koji osjeća. Kincaid s tim uređajima prenosi svoj osjećaj upada u Englesku i činjenicu da Englezi nisu na svom mjestu, a sramotni su u svom osvajanju.